ANDRIJEVICA – U danima kad se čitav svijet suočava sa pandemijom virusa korona mještani Potkomovlja tvrde da se većina narod ovog kraja molitvama brani od zarazne bolesti, koja nije mimoišla ni andrijevičku opštinu. Vjeruju da na taj način „tjeraju zle sile” i da se tako ujedno mole za spas sela ispod Komova.

– Mi vjerujemo medicini i izražavamo poštovanje prema ljekarima koji ulažu velike napore da se na odgovarajući način suprotstave ovoj bolesti koja je uzdrmala cijeli svijet. Takođe, cijenimo to što se radi na suzbijanju širenja virusa korona. Ali, ujedno se mnogo ljudi iz naših sela svakodnevno pred ikonama u svojim kućama moli za spasenje svih i za spas ovo malo naroda što je ostalo ispod komskih žila. Ujedno se molimo i za spas naših pravoslavnih svetinja koje su se u poslednje vrijeme našle na udaru zlih sila – kaže Sveto Babović, koji penzonerske dane provodi u rodnim Konjusima.

Podsjećajući da je u poslednje vijeme desetkovan broj stanovnika u ovom kraju, on se, ipak, nada u bolje sjutra.

– Dugi niz godina sam živio i radio u Podgorici. Tamo sam formirao porodicu, ali uvijek je u mojim ušima odzvanjala pjesma: „Zavičaj me uvijek zove, u Konjuhe pod Komove“, koja se mogla čuti na nekadašnjim igrankama. Zato sam se nakon penzionisanja vratio rodnom kraju, u kom boravim skoro tokom čitave godine. Međutim, rastužim se kad se sjetim nekih minulih vremena kad je mjesni centar Konjuha Brod bio pun naroda. Sad je skoro sve pusto. Narod je otišao trbuhom za kruhom, ostavljajući svoje domove i imanja na milost i nemilost zubu vremena. Zato treba da se molimo i pred Bogom i pred ljudima da se život vrati u ove krajeve. Molimo se i za odgovorne u institucijama sistema da okrenu glavu na naša sela, i uliju nadu da nas čeka bolja budućnost – naglašava Babović.

Slično mišljenje iznosi i Miroljub Vujović iz susjednog sela Košutiće, koji se, kako kaže, uzda u Boga i u dobre ljude na putu sveukupnog ozdravljenja.

– Molimo se sa svijećama u rukama da virus korona što prije prođe i da zaobiđe naše domove. Ali naše molitve, ujedno, ištu oprost od Boga za sve grehove koje smo počinili, jer stiče se utisak da svi zajedno nijesmo uložili dovoljno napora da spasimo naša sela od pravog pustošenja. U našim selima je zavladao muk. Kad na takav muk dodate pojavu virusa korona, onda je to strašni sud. Nadamo se da se život neće ugasiti na ognjištima gdje su se rađali uzorni domaćini, pametari, junaci i intelektualci – ističe Vujović, koji je jedno vrijeme radio u gradovima u Srbiji.

Mještani ističu da u novonastalim okolnostima teško dolaze do grada.

– Na području Konjuha već dugi niz godina ne funkcioniše javni prevoz. Zato su mještani godinama prinuđeni da se sami snalaze za prevoz do grada. No, do sada smo imali, barem, taksi prevoz, ali pojavom virusa korone i to nam je uskraćeno. Mnogi ovdje nemaju auta, pa im je preostalo da pješače i po desetak kilometara u jednom pravcu da bi se domogli Andrijevice, ili da mole nekoga da im doturi ljekove i osnovne životne namirnice – ističu mještani.

D.J.

---

Seoski dom koriste jedino za poslednje ispraćaje
Mjesni centar potkomovskih sela Brod je nekada važio za omiljeno sastajalište mladih. Tako su nadaleko poznate konjuške igranke, svakog vikenda, okupljale brojnu omladinu, i to ne samo s područja Andrijevice nego i mnogo šire. Mještani ističu da je u selima ispod Komova skoro potpuno utihnula momačka i djevojačka pjesma, dok su se poznate konjuške igranke odavno preselile u prošlost.

– Omladinski dom na Brodu sada se koristi jedino za sahrane. Od nekadašnjih igranki nema ni pomena. Ovdje su katanci stavljeni i na nekadašnje prodavnice i kafane, dok škola ima minimalan broj đaka. Zato bi nadležni u državi morali da shvate da je krajnje vrijeme da se Konjusima posveti veća pažnja da selo potpuno ne opusti – poručuje Babović.